Content in Serbian
This text is in Serbian. Use your browser's built-in translation (right-click → Translate) or view the original Serbian page. Full English translations are being added gradually.
Žitije
Sveti Danilo, arhiepiskop srpski, jedno je od najznačajnijih lica srpske crkvene i književne istorije četrnaestog veka. Rodio se oko 1270. godine, verovatno u srpskim plemenićkim porodicama čija su imenja bila u oblasti Huma ili primorja. Mlad je pristupio monaškom životu, a posebno se vezao za manastir Hilandar na Svetoj Gori, koji je i inače bio duhovni i kulturni rasadnik srpske crkvene misli.
U Hilandaru je proveo više godina kao monah i iguman, izgrađujući se u molitvi, postu i proučavanju bogoslovlja i književnosti. Tu je upio duh hesihastičke tradicije Svete Gore — kontemplativnog monaštva koje je u to vreme doživljavalo procvat zahvaljujući svetogorskim monasima. Taj duhovni supstrat ostaviće traga i na njegovoj kasnijoj književnoj i pastirskoj delatnosti.
Njegova politička i crkvena veština ispoljila se u nizu diplomatskih misija koje su mu poveravali srpski vladari, posebno kralj Milutin. Danilo je bio čovek od poverenja na srpskom dvoru, a ujedno i besprekoran monah — spoj koji je bio redak i dragocen. Kratko je bio episkop Banjski, potom episkop Humski, a 1324. godine, posle dugih i zamršenih crkvenih i dvorskih okolnosti, uzdignut je na položaj arhiepiskopa srpskog — poglavara Srpske pravoslavne crkve.
Kao arhiepiskop (1324–1337) Danilo je svu svoju energiju posvetio jačanju Crkve i srpske duhovne kulture. Obilazio je eparhije, brinuo o vernicima i sveštenstvu, a posebnu pažnju posvećivao je manastirskom životu. Zajedno s kraljem Stefanom Dečanskim i, potom, s carem Dušanom, usmeravao je izgradnju manastira Dečani — zadužbine koja je postala jedno od najlepših dela srpske i vizantijske arhitekture i živopisa.
Danilova neprolazna vrednost počiva, međutim, i na književnom delu: kao autor i priredivač zbirke Životi kraljeva i arhiepiskopa srpskih ostavio je hagiografski i istoriografski spis koji je nemerljiv izvor za razumevanje srpskog Srednjeg veka. Zbirka opisuje vladare i arhiepiskope od Nemanje do Danilovih savremenika, pisana u visokom retoričkom stilu vizantijsko-srpske književne tradicije, prožeta bogoslovskim tumačenjem istorije i hvalom svetiteljima.
Upokojio se 1337. godine, ostavivši Crkvi naslednika dostojnog svog primera. Kanonizovan je kao svetitelj, a njegov spomen slavi se 20. decembra po julijanskom kalendaru.
Tropar (glas 4)
Pastir i književnik vere pravoslavne, arhiepiskope Danilo, Srpsku Crkvu mudro upravljaše, žitija svetih za naraštaje sačuvaše. Moli Hrista Boga, svetitelju srpski, da spase duše naše.
Kondak (glas 6)
Rukovođen blagodaću Božjom, Danilo sveti, monaštvo i arhijerejstvo u sebi sjedini; Živote kraljeva ispisavši, budućim naraštajima svetlost vere ostavi. Moli da se i mi svetlošću Hristovom prosveti.