Content in Serbian
This text is in Serbian. Use your browser's built-in translation (right-click → Translate) or view the original Serbian page. Full English translations are being added gradually.
Žitije
Sveti Grigorije Bogoslov, arhiepiskop Carigradski, jedan je od Tri Sveta Jerarha i jedan od najdubljih hrišćanskih bogoslova svih vremena. Rođen je oko 330. godine u Arijanzu u Kapadokiji (danas centralna Turska), u pobožnoj porodici. Otac mu je bio episkop Grigorije Stariji, a majka Nona — žena izuzetne duhovnosti koja se svrstava u red svetih. Njegov brat Cezarije i sestra Gorgonija su takođe proslavljen u Crkvi.
Za obrazovanje Grigorije je otišao u Cezareju Kapadokijsku, Cezareju Palestinsku, Aleksandriju i napokon u Atinu — tada najuglednije obrazovni centar helenskog sveta. U Atini se sprijateljio sa Vasilijem Velikim, prijateljem koji je obeležio ceo njegov život; zajedno su pohađali predavanja i zajedno živeli asketski. Po povratku u zavičaj krstio se i primio monaški postrig.
Otac ga je rukopoložio za sveštenika u Kapadokijskim crkvama, ali Grigorije, privržen kontemplativnom životu i teološkom proučavanju, u početku se opirao pastirskom pozivu. Ipak je prihvatio misiju i izuzetno se angažovao u odbrani Pravoslavlja u vreme kada je arijanstvo bilo gotovo zvanična politika carstva. Vacilije ga je 372. godine zaredio za episkopa malog i zapostavljenog Sakima.
Vrhunac njegove crkvene delatnosti bio je između 379. i 381. godine, kada je pozvan u Carigrad da obnovi pravoslavnu zajednicu u gradu gotovo potpuno zarobljenom jeresima. Tamo je, u maloj kapeli nazvanoj Anastasija (Vaskrsenje), držao čuvene teološke propovedi o Svetoj Trojici — pet teoloških govora koji su mu doneli nadimak „Bogoslov”. Njegova elokventnost, teološka preciznost i duhovni žar privukli su ogromno mnoštvo; ali su i izazivali žestoke napade jereskih rulja koje su ga kamenovale i pokušavale da ga ubiju.
Na Drugom vaseljenskom saboru u Carigradu 381. godine Grigorije je predsedavao kao arhiepiskop. Sabor je definitivno potvrdio Nikejski simvol vere i formulisao nauku o Svetome Duhu. Ipak, iscrpljen sukobima i slabog zdravlja, Grigorije se povukao sa trona, izgovorivši jedan od najdirljivijih oproštajnih govora koje patristica poznaje, te se vratio u Kapadokiju. Tamo je proveo poslednje godine u pesništvu, teologiji i molitvi. Upokojio se 25. januara 389. ili 390. godine.
Grigorije je ostavio bogato književno nasleđe: četrdeset i pet teoloških govora, više od dvesta poslanica i oko hiljadu teoloških pesama. Njegova teologija Trojice i pneumatologija — nauka o Svetome Duhu — temelj su pravoslavne dogmatike do danas.
Tropar (glas 1)
Pastirska svirala bogoslovlja tvojego pregromi filosofske trubi; jakože glubinы Duha vzziska i krasoty vješče priloži ti, Grigorie Bogoslov, otče naš, moli Hrista Boga da spasёt duše naše.
Kondak (glas 3)
Bogoslovijem svoji jazyk otverzl jesi i pasjenijem otverz um svjatijemi svojimi ustnami, jako truba božestvennaja, Grigorie, premudrimi bogoslovijem svoji utverdi pravoverie.