Žitije
Sveti prepodobni Serafim Sarovski, jedan od najvećih pravoslavnih svetitelja novog vremena, rođen je 19. jula 1754. godine u gradu Kursku u pobožnoj kupačkoj porodici Mošnin. Na krštenju je dobio ime Prokhor. Već u detinjstvu iskazivao je znake Božje milosti — sa vrha nedovršene crkvene kule na kojoj se igrao pao je bez ikakve povrede, što je porodica shvatila kao znak Božjeg staranja.
U sedamnaestoj godini Prokhor je odlučio da ostavi svet. Na blagoslov kijevskog starca Dosieja, koji ga je uputio u Sarovsku pustinju, stupio je 1778. godine u Sarovsku obitelju, gde je monaškim postrižem dobio ime Serafim, što na grčkom znači „ognjeni anđeo”. Bio je pod duhovnim vođstvom starijih monaha koji su ga oblikovali u strogoj podvižničkoj tradiciji. Zaređen je za jerođakona 1786. i za jerđeja 1793. godine.
Punih petnaest godina Serafim je proveo u divljini sarovski šuma kao pustinjak, hraneći se rečicom, divljim biljem i hlebom koji su mu donosili bratija. Tokom tri godine stajao je na kamenu moleći se bez prestanka na glasu čuvenog Isusovog molitve. Jednom su ga razbojnici napali, teško prebili i ostavili za mrtva; sveti Serafim ih je svesrdno oprostio i odbio da se podigne istraga. Od tada je zaostao pogrbljenim.
Čuveno svedočanstvo o svetlosti Tavora jeste razgovor Serafima sa Nikolajem Motovilovim iz 1831. godine: lice i odevanje svetog Serafima zasijali su nebeskom svetlošću pred Motovilovim, koji je to zabeleži i ostavio potomstvu kao neprocenjivo svedočanstvo. Sveti Serafim je poučavao da je „cilj hrišćanskog života sticanje Duha Svetoga” — ta rečenica postala je duhovni kredo novijeg pravoslavnog monaštva i teologije.
Nakon dugog pustinjaštva, 1815. godine Serafim je otvorio vrata svoje kelije i primao sve koji su dolazili — bolesnike, grešnike, žalosne. Besedovao je sa svima srdačno, obraćajući se rečima „Radosti moja!” Iscelio je bezbrojna tela i duše, predviđao buduće događaje i imao dar razlučivanja duhova. Preminuo je 2. januara 1833. godine kleče u molitvi pred ikonom Bogomatere, u šezdeset i devetoj godini života.
Kanonizovan je 1903. godine u prisustvu cara Nikolaja II, a proslava je privukla stotine hiljada vernih. U srpskom narodu sveti Serafim je veoma poštovan kao zaštitnik bolesnih, iscelitelj i divni primer hrišćanskog smirenja i ljubavi.
Tropar (glas 4)
Ot junošestva Hrista vozljubil jesi, blažene, i jedino emu ugoditi zjelo poželav, pustinjnim podvigom, molitvoju i postom, v Sarovstej obitelji prosijal jesi, i vsem prihodjaščim k tebe strujami isceljenij daril jesi. Sego radi zovem ti: spasaj nas molitvami tvojimi, Serafime prepodobne, otče naš.
Kondak (glas 2)
Mira krasnoty otvrgsa i plotiskih pohhotej osnova, prepodobne, Hristove ljuboviju vozbudi, v Sarovstej pustini angelski pожil jesi, i miru blagodat iscelenij daruješ. Sego radi zovem ti: raduj sja, Serafime, prepodobne otče naš.