Content in Serbian
This text is in Serbian. Use your browser's built-in translation (right-click → Translate) or view the original Serbian page. Full English translations are being added gradually.
Žitije
Sveti Makarije Sokolović, patrijarh pećki, živeo je u šesnaestom veku i njegovo ime neodvojivo je vezano za jedan od najznačajnijih događaja u istoriji Srpske pravoslavne crkve: obnovu Pećke patrijaršije 1557. godine, posle gotovo stodvadesetogodišnje potčinjenosti Ohridskoj arhiepiskopiji.
Makarije je bio nećak Mehmed-paše Sokolovića, jednog od najmoćnijih velikih vezira Osmanskog carstva, koji je i sam bio srpskog porekla — odnet dečkom iz Bosne u janjifarsku školu i uzdignut do vrha osmanske vlasti. Mehmed-paša je, i pored visoke dvorske funkcije, čuvao osećaj za poreklo i na crkveno-politička zbivanja u srpskim zemljama gledao s posebnom pažnjom. Upravo je on, koristeći položaj na osmanskom dvoru, izdejstvovao fermanu kojom je sultan Sulejman I Veličanstveni 1557. godine dozvolio obnovu Pećke patrijaršije.
Makarije je bio izabran za prvog obnovljenog pećkog patrijarha i tu dužnost obavljao je do 1574. godine. Njegovo patrijaršijsko sedište, manastir Pećka patrijaršija, postalo je ponovo središte srpskog crkvenog i duhovnog života. Makarije je s neumornom energijom obilazio eparhije, posvećivao arhijereје, brinuo o sveštenstvu i manastirima, i ulagao u obnovu crkvene imovine i sakralnih zdanja koja su decenijama bila zanemarivana.
Pod Makarijevim upravljanjem i uz podršku roda Sokolovića, u srpskim zemljama počinje intenzivno obnavljanje manastirske graditeljske delatnosti. Obnavljaju se i ukrašavaju manastiri koji su bili oštećeni ili zapušteni; nastavlja se rukopisna delatnost, a štampanje crkvenih knjiga, koje su ranije pokrenuli srpski vladari, sada dobija novi zamah. Crkva ponovo postaje oslonac kolektivnog identiteta srpskog naroda rasutog po prostranstvima Osmanskog carstva.
Makarijeva ličnost bila je duhovna jednako koliko i crkveno-politička. Predanje ga opisuje kao čoveka duboke molitve i pastirske nežnosti prema verni. Svoju patrijaršijsku vlast nije koristio za sopstvene interese nego za dobro Crkve i naroda. Zahvalan Bogu za milost obnove, nastojao je da obnovu sprovede i u duhovno-liturgijskom životu — u pravilnom odvijanju bogosluženja, u obrazovanju sveštenstva i u negovanju monaštva.
Upokojio se 1574. godine. Srpska pravoslavna crkva časti ga kao svetitelja, a njegov spomen se praznuje 30. septembra po julijanskom kalendaru. Značaj svetog Makarija prepoznaje se ne samo u istorijskoj ulozi obnove crkvene autonomije, već u tome što je u najtežim vremenima osmanskog ropstva sačuvao duhovni kontinuitet srpskog naroda s tradicijom svetih Nemanjića.
Tropar (glas 4)
Patrijarh Srpske crkve po Božjem proviđenju, Makarije sveti, obnovivši patrijaršiju Pećku, narod tvoj u veri utvrdi. Pastir i molitvenik usrdni, moli Hrista Boga da spase duše naše.
Kondak (glas 5)
Sokolovića lozu Bog proslavi tobom, svetitelju Makarije; jer ne za zemaljsku slavu nego za Crkvu i narod srpski žive si. Obnovivši presto Pećki, nebeskog prestola udostoji se — moli za nas grešne.