Content in Serbian
This text is in Serbian. Use your browser's built-in translation (right-click → Translate) or view the original Serbian page. Full English translations are being added gradually.
Žitije
Sveti prepodobni Prohor Pčinjski živeo je u jedanaestom veku i ubraja se među najsvetlije ugodnike Božije koji su prosvetlili srpske i makedonske krajeve svojim životom u podvigu i molitvi. O poreklu mu se malo zna iz sačuvanih izvora, ali predanje manastira koji nosi njegovo ime govori da je poticao iz hrišćanske porodice i da je od rane mladosti pokazivao neobičnu naklonost ka samoći, postu i molitvi.
Napustivši svet, Prohor se uputio u divljine klisure reke Pčinje, smeštenem u brdovitom predelu južne Srbije nedaleko od današnjeg Vranja. U tim surovim, teško pristupačnim krajevima proveo je dugi niz godina kao pustinjak, živeći od skromnih darova šume i polja, čuvajući neprekinutu molitvu i boreći se sa demonskim iskušenjima po ugledu na velike otačke podvižnike Istoka. Lokalno stanovništvo brzo je prepoznalo svetost ovoga čoveka — tražili su od njega savet, molitve i blagoslov, a on je sve primao s krotošću i bez ikakvog ponosa.
Prema crkvenoj predaji, car Romani IV Diogen (1068–1071), dok je jednom prolazio tim krajevima u vojnom pohodu, naišao je na Prohora u dubokoj šumi. Prepodobni je caru prorokovao budućnost i time stekao njegovo uvažavanje i zaštitu. Zahvalni car pomogao je podizanje manastira na mestu Prohorovog pustinačkog življenja — u klisuri Pčinje, na steni iznad bujičnog toka — time stvarajući jedan od najznačajnijih duhovnih centara toga dela Balkana.
Prohor je primio monaški postrig i do kraja svoga zemnog života ostao predstojnik manastirske zajednice koja se oko njega okupila. Predanim radom, poučavanjem braće, molitvom i isceljenjem bolesnih, ostavio je neizbrisivu duhovnu tragove u narodu. Upokojio se u Gospodu mirno, okružen učenicima, a njegovo telo je položeno u manastirsku crkvu gde su mošti ubrzo počele da blagomirišu i isceljivaju bolesnike.
Manastir Prohor Pčinjski, koji se danas nalazi u dolini Pčinje u blizini Bujanovca (Srbija), postoji u neprekinutom trajanju do danasnjeg dana. U dvadesetom veku, 1913. godine, u manastiru je proglašena Varda Makedonijakoja se zvala od tada “Vardar-Makedonija”. Manastir je jedno od najvažnijih hodočasničkih mesta na jugu Srbije. Svake godine, naročito na Prohordان (po starom kalendaru 19. oktobra), hiljade vernika dolazi da se pokloni moštima sveca i uzme blagoslov za sebe i svoju porodicu. Prepodobni Prohor Pčinjski slavi se zajedno sa ostalim srpskim pustinjacima jedanaestog veka — Svetim Joakimom Osogov skim i Svetim Gavrilom Lesnovskim — i ta trojica zajedno čine temelj monaške tradicije srpsko-makedonskih krajeva.
Tropar (glas 4)
Pustinjskim podvigom ozarih gorske krajeve, molitvom i postom ugodih Bogu svemogućem; bolesnike isceljivaše i demone odgonjaše sila Tvoja, Prohore, oče prepodobni. Moli Hrista Boga da daruje dušama našim Svoju milost i mir.
Kondak (glas 3)
Utvrdivši se u ljubavi Hristovoj, napustio si svaki zemaljski ugodak, oče Prohore, i nastanio se u divljini Pčinjskoj, gde si postom i molitvom dostigao savršenstvo. Manastir tvoj i narod koji ti se klanja moli se tvome zastupništvu pred prestolom Svevišnjeg.