Žitije
Sveti velikomučenik Dimitrije Solunski, prozvani Mirolijivi, jedan je od najsvetlijih svetaca Pravoslavne crkve i poseban zaštitnik grada Soluna (Thessalonike). Živeo je na prelomu trećeg i četvrtog veka, u vremenu kada je hrišćanstvo još uvek bilo proganjana vera u Rimskom carstvu.
Dimitrije je poticao iz ugledne solunske porodice. Otac mu je bio tajni hrišćanin koji je u kući imao skrivenu kapelu, gde je krstio sina i upoznao ga s hrišćanskom verom. Kada mu je otac umro, Dimitrije je dobio visoki položaj — po predanju, car Galerije ili Maksimijan postavio ga je za prokonzula (upravnika) Makedonije sa zadatkom da brani provinciju od varvarskih napada i, paradoksalno, da progoni hrišćane. Dimitrije je, međutim, iskoristio svoj položaj da otvoreno propoveda hrišćanstvo i da štiti vernike.
Kada je car saznao za ovo, naredio je Dimitrijevo hapšenje i bačanje u tamnicu. Priča o mučeništvu sadrži i zanimljiv detalj: car je organizovao gladijatorske borbe u čast pobede nad Sarmatima, a u arenu je bacio i Dimtirijevog prijatelja Nestora koji je, pošto mu se Dimitrije u tamnici pomolilo i blagoslovio ga, pobedio slavnog gladijatora Lija. Razjareni car naredio je da se pogube i Nestor i Dimitrije. Vojnici su prodrli u tamnicu i kopljima proboli svetitelja 26. oktobra, po svemu sudeći 306. godine.
Ono što je usledilo posle Dimitrijevog mučeništva čini ga posebno dragim srpskom i pravoslavnom narodu: sa mesta gde su bile zakopane mošti počelo je da otiče mirisno ulje — mir, odakle mu dolazi nadimak „Mirolijivi”. Grad Solun je zatim izgradio veliku baziliku nad njegovim grobom, a sveti Dimitrije je za vekove postao nebeskim zaštitnikom Soluna, zagovarajući grad u bezbroj navrata pred varvarskim najezdama.
Za srpski narod Dimitrije Solunski ima posebno mesto jer je Solun bio grad iz kojeg su sveta braća Ćirilo i Metodije, apostoli Slovena, krenula na misiju u slovenskim zemljama. Mitrovdan je u Srbiji vezan i za kraj poljoprivrednih radova i jesenskog perioda.
Tropar (glas 3)
Veliku nađe vaseljenska utvrdu tebe, pobedotvorče, koji si poražavao neznabošce, Dimitrije. Ko je kao ti u mukama postojan? Koji si svet reke mirotočja, kojim pomazuješ nas koji te slavimo.
Kondak (glas 2)
Boga tvojega koji ti dade spasenje pozna, Dimitrije, i mučeničku ranu prihvati revnosno. Grad Solun zaštiti i od svakog varvarskog napada ga čuvaj, silnim i bogoblagodatnim zagovorom tvojim.
O slavi
Mitrovdan se slavi 8. novembra po novom kalendaru (26. oktobra po julijanskom). Ovo je jedno od najomiljenijih jesenjih slavskih praznika, naročito rasprostranjen u Šumadiji i centralnoj Srbiji, gde ga slavi znatan deo porodica.
Mitrovdan pada u poznu jesen, kada su zemlja i priroda već prešli u zimski odmor. U srpskom seoskom kalendaru Mitrovdan je tradicionalno označavao kraj jesenjih poslova — poslednje pripreme za zimu, preradu voća, čuvanje stoce. Bila je to prirodna tačka godišnjeg ciklusa kada se sedi i odahne posle napornog radnog perioda.
Slavska trpeza je mrsna i obilna, jer Mitrovdan prethodi Božićnom postu koji počinje tek 28. novembra po novom kalendaru (15. novembra po julijanskom). Pripremaju se pečenica, sarme, gibanice, razna jela od mesa, a slavski kolač i žito su obavezni deo slavskog obreda. U Šumadiji se posebno ceni domaća rakija kao pratilac slavske trpeze.
Starija tradicija vezivala je Mitrovdan i za završetak godišnjih ugovora i zakupa — sezonski radnici vraćali su se kući, a gazde su izmiriale dugove. Zbog toga Mitrovdan u srpskim poslovicama nosi konotaciju kraja perioda, odakle i izreka „Dočekao Mitrovdan” u smislu dočekati kraj nekog tereta ili obaveze.