Žitije
Sveti mučenik Trifun rodio se oko 232. godine u mestu Kampada blizu Apameje u Frigiji (oblast u današnjoj Turskoj). Poticao je iz hrišćanske porodice i od ranog detinjstva živeo je čisto i bogobojažljivo. Bavio se čuvanjem gusaka, ali je bio poznat po daru isceljivanja i isterivanja zlih duhova, koji mu je bio darovan od Boga.
Najslavnije predanje o njemu vezuje se za događaj na carskom dvoru. Kćer cara Gordijana bila je opsednuta demonom koji je njoj i njenoj porodici zadavao muke i tuge. Ni lekari ni razni vrači i vidari nisu mogli da joj pomognu. Tada je demon, koga su prizvali da otkrije ko ga može isterati, sam izjavio da jedino mladi Trifun ima vlast nad njim. Trifun je bio pozvan na carski dvor i posle trodnevnog posta i molitve isterao je demona iz carevе kćeri. Car ga je bogato nagradio, ali Trifun je novac poklonio siromasima.
Kada je na presto došao car Decije (249—251), počela su žestoka gonjenja hrišćana. Trifun je imao svega sedamnaest godina kada je uhvaćen i izveden pred vojvodu Akvilina zbog toga što je hrišćanin. Akvilin ga je molio da se odrekne Hrista i prinese žrtvu idolima, ali Trifun je odlučno odbijao. Tada su počele torture: bili su ga motkama, probadali mu noge gvozdenim šiljcima i terali ga da bos hoda po snegu i ledu. Trifun je sve podnosio strpljivo i bez ljutnje, moleći se Bogu i ohrabrujući supatničke hrišćane.
Na kraju mu je presuda bila smrt. Kada je krvnik zadigao mač, Trifun je predao dušu Bogu pre nego što ga je oštrica i dotakla — preminuo je u molitvi. Crkva mu slavi uspomenu 1. februara po starom kalendaru (14. februara po novom).
U srpskoj i balkanskoj narodnoj tradiciji Sveti Trifun posebno se poštuje kao zaštitnik vinograda, loznica i svih koji se bave uzgojem vinove loze. Razlog leži u tome što 1. februar po julijanskom kalendaru (to jest 14. februar po gregorijanskom) dolazi u vreme kada na Balkanu počinje rezidba vinograda i priprema čokota za novu godinu. Lozari (vinogradari) odlaze tog dana u vinograde, obave simbolično „trifunovsko rezanje” prve loze i uz molitve i vino proslavljaju početak novog vinogradskog ciklusa.
Tropar (glas 4)
Mučeniče Trifune, prvoj prolećnoj pojavi, boravi pčelama blagodat, zaštiti nas vernih koji ti slavimo pomen.
Kondak (glas 8)
Trojicom ukrasivši se, trojake brige: čistote telesne, ljubavi i mučeništva, mučeniče Trifune, od nečistih duhova zahvaćeni oslobađaš, i rana različnih isceljenja daruje, moleći se Hristu Bogu za sve nas.
O slavi
Trifundan se slavi 14. februara po novom (gregorijanskom) kalendaru, isti dan koji zapadni svet poznaje kao Valentinovo. U Srbiji i kod Srba u dijaspori ovaj datum ima sasvim drugačije — i dublje — slavsko značenje: to je dan svetog mučenika Trifuna, zaštitnika vinograda i lozara.
Najupečatljiviji običaj Trifundana je „trifunovsko rezanje loza” — lozari i vinogradari odlaze rano ujutru u vinograd, simbolično odrežu prve lastare i uz kratku molitvu zazivaju blagoslov svetog Trifuna za novu vinogradsku godinu. Gde ima crkve blizu vinograda, sveštenik dolazi da osvesti vinograd i pospe ga vinom. Ovaj ritual označava početak prolećnog vinogradarskog rada.
Na slavskom stolu po pravilu nema posta — Trifundan je mrsni dan. Vino je posebno prisutno: ne samo kao piće uz gozbu, već kao simbol blagoslova. Domaćini koji slave Trifuna obilato točkaju vino gostima uz napomenu da svetac „voli da mu se nazdravlja.” Slavski kolač se seče po uobičajenom obredu, a žito se priprema kao kod svake krsne slave.
U vinogradarskim krajevima Srbije — Negotinskoj krajini, Župi, Šumadiji, Fruškoj gori — Trifundan je pravi seoски praznik koji se slavi kolektivno: suседи i prijatelji idu od vinograda do vinograda, broje čokote, pevaju i vesele se. Kažu da onaj ko ne nazdravi svetom Trifunu rizikuje da mu vinograd ne rodi.