Žitije
Sveti Kirilo i Metodije, braća po telu i po duhu, rodili su se u Solunu (grčki Thessaloniki) u prvoj polovini devetog veka, u porodici uglednog vojnog zapovjednika Leona i majke Marije, pobožnih hrišćana. Metodije je bio stariji, Kirilo mlađi — njegovo svetovno ime bilo je Konstantin, a ime Kirilo primio je pri postriženju u monahe neposredno pred smrt.
Metodije je u mladosti zauzimao ugledne civilne i vojne položaje u Vizantijskom carstvu, upravljajući jednom slovenskom oblašću, što mu je dalo temeljno poznavanje slovenskog jezika i mentaliteta. Napustivši državnu karijeru, povukao se u manastir na Olimpu u Maloj Aziji, gde se posvetio monaško-asketskom životu. Konstantin, nadareniji za nauku, školovao se u Carigradu na dvoru, gde mu je učitelj bio sam Fotije, budući patrijarh carigradski. Odlikujući se izuzetnom oštroumnošću, primio je nadimak „Filosof” — Mudrac.
Braća su zajedno izvršila misiju u Hazariju, gde su raspravljala o hrišćanstvu s Jevrejima i muslimanima, a Kirilo je tom prigodom u Hersonu pronašao moći svetoga Klimenta Rimskoga. Ključni trenutak njihova apostolskog poslanja nastupio je 862/863. godine, kada je knez Rastislav Moravski uputio caru Mihailu III molbu za misionare koji bi propovjedali na slovenskom jeziku. Car je uputio braću u Veliku Moraviju.
Konstantin-Kirilo je, pripremajući se za misiju, stvorio pismo prilagođeno glasovima slovenskog govornog jezika — glagoljicu. Na osnovu te azbuke preveo je zajedno s bratom Metodijem Sveto Pismo i bogoslužbene knjige na staroslovenski jezik, dajući Slovenima i liturgijsku pismenost i svetost maternjeg slova. Misija u Moravi (863–867) urodila je plodom: Kirilo i Metodije su poučavali sveštenstvo, prevodili, vršili bogosluženja na slovenskom i suprotstavljali se trojezikovnoj jeresi — stajalištu da je bogosluženje dopušteno samo na grčkom, latinskom i hebrejskom.
Na putu za Rim, koji su preduzeli radi dobivanja crkvene sankcije, braća su donijela moći svetog Klimenta, čime su stekla naklonost pape Hadrijana II. Papa je odobrio slovensku liturgiju i posvetio Metodija za arhiepiskopa Panonskog i Moravskog.
Kirilo se upokojio u Rimu 14. februara 869. godine, u četrdeset četvrtoj godini života, položivši monaške zavetе neposredno pred smrt. Metodije se vratio u Moraviju kao arhiepiskop, nastavio misiju uprkos otporu franačkog klera, pretrpeo zatvoreništvo u Švabiji, ali izdržao do kraja. Preveo je gotovo celo Sveto Pismo na slovenski, sastavio pravne i crkvene spise, i upokojio se 6. aprila 885. godine.
Crkva ih proslavlja kao Ravnoapostolne — nosioce apostolske časti — jer su slovenskim narodima, bez kojih nema ni Crkve srpske ni slovenskog bogosluženja, darovali pismo, liturgijsku reč i put spasenja.
Tropar (glas 4)
Kao apostoli jednaki, Učitelju Slovena, Kirilo i Metodije, Boga pravo moleći, srca naša utvrdite u pravoslavlju i slozi bratskoj, prosvetite um naš, da bismo hodili putevima Božijim.
Kondak (glas 3)
Svete braće, ravne apostolima časti, Kirilo i Metodije, prosvetitelje slovenska naroda — vaše praznovanje, verujući, svetkujemo i ljubavlju slavimo, jer ste naučiteljima istine i molbenomocima nama pred Bogom postali.
O slavi
Kirilometodijdan — praznik Svetih Ravnoapostolnih Kirila i Metodija — slavi se 24. maja po novom kalendaru, što odgovara 11. maju po julijanskom računanju. Ovo je ujedno i Dan slovenske pismenosti i kulture, koji se u Srbiji i svim slovenskim pravoslavnim zemljama proslavlja kao opštenacionalni kulturni blagdan.
Krsna slava na Kirilometodijdan naročito je rasprostranjena u porodicama učitelja, profesora, sveštenika, bibliotekara i svih koji su životno vezani za pisanu reč, prosvetu i slovensku baštinu. Smatra se slavom pismenosti — onih koji znanje predaju kao što su sveti braća predali azbuku.
Slavski sto pada u vreme kada Crkva ne propisuje strogi post (maj je izvan postnih perioda, ukoliko slava ne pada u sredu ili petak), pa je trpeza obilna. Nezaobilazan je slavski kolač sa belim vinom, slavsko žito (koljivo) kao spomen preminulim, te razna jela domaće kuhinje. Domaćin slave pali slavsku sveću i prima sveštenika koji blagosilja dom, sečući kolač uz molitvu Svetim Kirilu i Metodiju.
Mnoge škole, kulturni domovi i čitaonice u Srbiji slave upravo ovaj dan kao svog zaštitnika, pošto su sveta braća rodonačelnici svega što je pisano, predavano i sačuvano u slovenskoj kulturi i Crkvi.
Napomena: Sveti Kirilo i Metodije se poštuju i u Rimokatoličkoj crkvi (proglašeni suzaštitnicima Evrope 1980. od strane pape Jovana Pavla II), ali je njihov primarni liturgijski dan u Pravoslavnoj crkvi 11/24. maja.