Žitije
Sveti apostol i evanđelist Luka bio je jedan od Sedamdesetorice apostola Hristovih, jedinstvena ličnost među jevanđelistima zbog svoje trostruke darovitosti — bio je istovremeno lekar, pisac i, po predanju, prvi hrišćanski ikonopisac. Rođen je u Antiohiji Sirijskoj, u helenizovanoj porodici. Stekao je odlično grčko obrazovanje, što potvrđuje i činjenica da su njegovi spisi — Jevanđelje i Dela Apostolska — pisani najlepšim grčkim jezikom u Novome Zavetu.
Po profesiji bio je lekar, kako ga sam apostol Pavle naziva — „Luka, lekar ljubazni” (Kološanima 4, 14). Kao mlad čovek čuo je o Hristu i Njegovim učenjima, te je pošao u Jerusalim, gde je primio veru. Mnogi tumači smatraju da je on bio jedan od dvojice učenika koje je vaskrsli Hristos sustigao na putu u Emaus i kojima se prepoznavanje dogodilo „pri lomljenju hleba” (Luka 24, 13-35).
Posle Pedesetnice priključio se apostolima i postao bliski saradnik svetoga apostola Pavla. Pratio ga je na drugom misionarskom putovanju (počev od Troade, Dela 16, 10) — to su poznati „mi-odlomci” u Delima Apostolskim, gde se pripovedanje iznenada prebacuje u prvo lice množine — i ostao uz njega kroz najteže godine, sve do Pavlovog mučeništva u Rimu. U poslednjoj poslanici, pisanoj iz tamnice, Pavle s tugom kaže: „Luka je sam sa mnom” (2. Timoteju 4, 11).
Pod nadzorom svetoga Pavla i posle pomnoga ispitivanja očevidaca i učenika, Luka je sastavio Treće Jevanđelje — najduže od tri sinoptička Jevanđelja — i Dela Apostolska, drugu po obimu knjigu Novoga Zaveta. Samo Luka beleži pojedinosti o Hristovom rođenju (poklonjenje pastira, pesma anđela, Marijin Magnifikat), o detinjstvu (dvanaestogodišnji Hristos u hramu) i čuva neke od najdražih Hristovih priča: o bludnome sinu, o milostivome Samarjaninu, o bogatašu i Lazaru. Njegov stil odiše blagošću, brigom za siromašne, žene i nemoćne — što odražava i njegovu lekarsku dušu.
Predanje, posvedočeno već u 6. veku kod Teodora Čteca, kaže da je sveti Luka bio i prvi ikonopisac. Naslikao je tri ikone Presvete Bogorodice za njena života, a Bogorodica ih je blagoslovila rečima: „Blagodat moja sa ovim ikonama nek bude.” Među njima su, po predanju, čuvene ikone Vladimirska i Filermska. Tako je sveti Luka postao zaštitnik svih ikonopisaca i hrišćanskih umetnika.
Posle Pavlovog mučeništva propovedao je u Ahaji, Beotiji, Galiji i Egiptu, neprestano podvlaćeći lekarski rad sa propovedanjem. U dubokoj starosti, sa osamdeset i četiri godine, mučenički je postradao u grčkoj Tebi — po jednom predanju obesili su ga na maslinino drvo. Mošti su mu kasnije prenete u Carigrad, a danas glavni deo počiva u Padovi (Italija), dok se delovi nalaze u Patmosu i drugim svetilištima.
Tropar (glas 5)
Apostolskih dela rodonačelniče i vrlinama Hristovim bogoukrašeni piscu, sveti Luko, lekare duša naših, Crkvu si životopisao perom Duha — moli Hrista Boga da spase duše naše.
Kondak (glas 4)
Učenika istinskoga Hristova, saputnika Pavlova bogoglagoljivog, evanđeliste Luku, vasionska Crkva slavi pesmama, jer kao vrač duša i tela primio je dar isceljenja.
O slavi
Lukin dan se obeležava 31. oktobra po novom (gregorijanskom) kalendaru, što odgovara 18. oktobru po starom (julijanskom). U srpskoj tradiciji nije među najmasovnijim krsnim slavama, ali se ipak slavi u nekoliko hiljada porodica širom Srbije, Republike Srpske i u dijaspori.
Sveti Luka je posebno značajan kao zaštitnik triju zanimanja koja su mu životom bila bliska: lekara i medicinskoga osoblja, ikonopisaca i likovnih umetnika, te studenata medicine i bogoslovskih nauka. U mnogim medicinskim ustanovama u Srbiji, naročito starijim bolnicama, postoje kapele ili ikone svetoga Luke; u ikonopisačkim radionicama uobičajeno je da se rad započinje molitvom upućenom svetome Luki.
Tradicionalna jela za Lukin dan: pošto praznik pada van velikih postova (između Vaskrsne i Božićne periode posta), slavski sto je obično mrsan ako dan ne pada u sredu ili petak. Centralno mesto zauzimaju slavski kolač i koljivo. Uz njih se služe pečena jagnjetina ili pile, sarme, gibanica, raznovrsna sveža povrća kasne jeseni, šljive, jabuke i orah. U porodicama lekara običaj je da se za slavu pozovu kolege iz struke i da se molitveno spomenu pacijenti.
U narodnoj tradiciji Lukin dan se vezuje za jesenje radove: završetak berbe, spremanje zimnice i punjenje ostave. Postoji izreka „O Luki — vino u buki”, koja označava da je vino tih dana već u burada zatvoreno i počinje vrenje, te se na slavi prvi put proba mlado vino dotekuće berbe.