Žitije
Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac rođen je 28. decembra 1610. godine u selu Mrkonjići u Popovom polju, u istočnoj Hercegovini, u pobožnoj porodici Petra i Anastasije Jovanović. Na krštenju je dobio ime Stojan. Detinjstvo je proveo u doba teške turske vlasti, kada su pravoslavni Srbi u Hercegovini živeli pod stalnim pritiskom islamizacije i siromaštva, a manastiri su bili poslednje utvrde vere i pismenosti. Već kao dečak Stojan je pokazivao izuzetnu pobožnost — postio je, učio se molitvi i čitanju, a mnogo vremena provodio u obližnjim svetinjama.
U mladosti je otišao u manastir Tvrdoš kod Trebinja, sedište tadašnjih hercegovačkih mitropolita, gde je primio monaški postrig sa imenom Vasilije, u čast Svetoga Vasilija Velikog. Brzo je napredovao u podvigu i učenju — savladao je crkvenoslovenski, grčki i osnove bogoslovskih nauka. Rukopoložen je za jeromonaha, a potom je putovao u Rusiju radi traženja pomoći za stradalničku Crkvu i za štampanje crkvenih knjiga. Po povratku je za episkopa trebinjskog hirotonisan, a kasnije je uzdignut na čin mitropolita Hercegovačkog.
Kao arhipastir, sveti Vasilije neumorno je obilazio svoju eparhiju, hrabreći narod da istraje u veri uprkos turskom pritisku, gradeći hramove, postavljajući sveštenike, otvarajući škole pri manastirima. Turci su ga više puta progonili i pretili mu smrću zbog njegove revnosti, a domaći izdajnici klevetali pred tursim vlastima. Kada je manastir Tvrdoš porušen, sveti Vasilije se sa monaštvom povukao u Crnu Goru, u manastir Ostrog, koji je sam obnovio i u steni iznad provalije sazidao gornji manastir — Gornji Ostrog — pravo orlovsko gnezdo molitve.
U Ostrogu je proveo poslednje godine života u strogom podvigu — postu, molitvi, suzama za narod. Upokojio se 29. aprila 1671. godine, u 61. godini života. Sahranjen je u pećinskom hramu Vavedenja Presvete Bogorodice u Gornjem Ostrogu. Sedam godina kasnije, na njegovu molbu javljenu igumanu manastira Svetog Luke kod Nikšića u snu, otkrivene su njegove mošti — netljene, blago žute boje, sa neopisivim mirisom mira. Od tada do danas mošti svetog Vasilija počivaju u Ostrogu i ostaju izvor neprestanih čudesa.
Manastir Ostrog je danas najveće hodočasničko mesto na Balkanu, a verovatno i u celom hrišćanskom svetu — godišnje ga posete milioni hodočasnika, među njima ne samo pravoslavni, već i rimokatolici i muslimani. Nije retko da i jevrejski hodočasnici dolaze pred mošti svetoga čudotvorca, jer Sveti Vasilije ne razlikuje ko mu se obraća sa verom — leči, teši i pomaže svima.
Sveti Vasilije Ostroški jedan je od najznačajnijih i najpoštovanijih svetitelja Srpske Pravoslavne Crkve, simbol istrajnosti vere u najtežim vremenima i živi dokaz da svetost nije stvar prošlosti, već žive sile i danas.
Tropar (glas 8)
Od mladosti tvoje sav si se Vladici Hristu posvetio, blagočašćem i dobrotom, kao učitelj javio; pa si Hercegovinom upravljajući, neumorno duše naroda srpskog vodio. Stoga te u mošti tvojim u Ostrogu i danas sa ljubavlju imenujemo: O ČUDOTVORČE Vasilije, moli se Hristu Bogu da spase duše naše.
O slavi
Sveti Vasilije Ostroški se proslavlja 12. maja po novom (gregorijanskom) kalendaru, što odgovara 29. aprilu po starom (julijanskom). Druga, takođe veoma posećena, sabornost u Ostrogu jeste subota pred Svetu Trojicu (Trojičnu nedelju) — tada hodočasnici dolaze sa svih strana da se poklone moštima u susret Pedesetnici.
Ostroška slava se slavi širom srpskih krajeva — u Hercegovini, Crnoj Gori, Bosni, Dalmaciji, Lici, ali i u centralnoj Srbiji, Vojvodini i u srpskoj dijaspori. Mnoge porodice koje su nekada bile spasene od bolesti, neplodnosti, ratnih opasnosti ili druge nevolje na zavet pred Svetim Vasilijem, primile su njegovu slavu kao zahvalnicu i prenose je s kolena na koleno.
Tradicionalna jela na slavu Svetog Vasilija Ostroškog: pošto pada u prolećni period, najčešće van velikih postova (osim ako pada u Velikom postu — što je retko, samo kad je Vaskrs vrlo kasno), slavski sto je obično mrsan. Slavski kolač i žito (koljivo) su centralna jela; uz njih se služe jagnjeće pečenje, sarme od mladog kupusa ili vinove loze, mlada salata, mladi sir i kajmak, prolećno povrće, mladi luk i rotkvice, kao i tradicionalni hercegovački i crnogorski specijaliteti — pršuta, kačkavalj, priganice. Domaćin pali slavsku sveću, sveštenik seče i kvasi kolač uz molitvu Svetom Vasiliju, prizivajući njegovu zaštitu nad domom.
Hodočašće u Ostrog tradicionalno se obavlja peške — mnogi vernici poslednji deo puta, od podnožja do Gornjeg manastira, prelaze bosi, kao zavet svetome čudotvorcu.