Žitije
Sveti Nikola, čudotvorac mirlikijski, rođen je u gradu Patari u Likiji u trećem veku, u plemićkoj i pobožnoj porodici. Roditelji Teofan i Nona dugo su bili bez dece, a kada se rodio Nikola, zavetovali su ga Bogu. Već od najranije mladosti pokazivao je izuzetnu pobožnost — sredom i petkom postio je još kao dojenče.
Posle smrti roditelja Nikola je nasledio značajno bogatstvo, koje je u potpunosti razdao siromasima. Najpoznatija priča jeste o trima sestrama čiji se otac, da bi izbegao siromaštvo, spremao da ih proda; sveti Nikola je tri noći zaredom kroz prozor bacao kese sa zlatom, čime je devojkama obezbedio miraz i spasao ih od propasti.
Posvećen je za sveštenika, a kasnije izabran za arhiepiskopa grada Mire u Likiji. Kao episkop bio je ugledan na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji 325. godine, gde se po predanju oštro suprotstavio jeretiku Ariju. Tokom Diоklecijanovog gonjenja proveo je vreme u tamnici, ali nije odstupio od vere.
Predanje pripoveda mnoga čudesa: spasao je trojicu nepravedno osuđenih oficira pojavljujući se u snu caru Konstantinu, smirivao buru na moru za mornare, vraćao u život decu, pomagao siromašnima i napuštenima. Upokojio se u dubokoj starosti oko 343. godine. Njegove mošti se nakon najezde Turaka prenose u Bari (Italija) 1087. godine, gde i danas miroteče.
Sveti Nikola se proslavlja kao zaštitnik mornara, putnika, dece i siromašnih. U Srbiji je njegova slava — Nikoljdan — najpopularnija krsna slava.
Tropar (glas 4)
Pravilo vere i obraz krotosti, uzdržanja učitelja, javio si se stadu svome u istini stvari. Toga radi stekao si visinom smirenost, bogatstvo siromaštvom; oče svetitelje Nikolaje, moli Hrista Boga da spase duše naše.
Kondak (glas 3)
U Mirlikiji, sveti, javio si se kao istinski svetilnik; jer Hristovo Jevanđelje ispunivši, položio si dušu svoju za narod tvoj i spasao si nedužne od smrti. Toga radi si osvećen, kao veliki tajnoljubac blagodati Božje.
O slavi
Nikoljdan je u Srbiji najpopularnija krsna slava — slavi je oko petina srpskih porodica. Slavi se 19. decembra po novom (gregorijanskom) kalendaru, što odgovara 6. decembru po starom (julijanskom).
Tradicionalna jela za Nikoljdan: pošto pada u Božićni post, slavski sto je posni. Centralno mesto zauzima slavski kolač i slavsko žito (koljivo). Često se priprema posna riba (jer Sveti Nikola nije strogo postan dan u Božićnom postu — riba je tradicionalno dozvoljena), pasulj prebranac, posne sarme, salate od kiselog kupusa.
Običaji uključuju paljenje slavske sveće, sečenje kolača (obično ga seče sveštenik ili stariji muški član porodice), ispisivanje žitija sveca, i obilazak rodbine i prijatelja. Domaćin slave je dužnosnik koji prima goste tokom celog dana.
U srpskoj narodnoj tradiciji veruje se da Sveti Nikola ima ključ od mora i da ga taj dan otvara — pominje se izreka „Sveti Nikola — pola zime, pola leta”, što ukazuje na njegovu poziciju između jeseni i punog zimskog perioda.