Žitije
Sveta Velikomučenica Katarina rođena je krajem 3. veka u Aleksandriji, najslavnijem gradu naučnog i filozofskog života tadašnjeg sveta, kao kći cara Konsta. Već u ranoj mladosti pokazala je izuzetan dar — savladala je dela Platona, Aristotela, Pitagore, znala je delo Homera i Vergilija, izučila je medicinu, retoriku, geometriju, astronomiju i sve nauke koje su se tada smatrale vrhuncem ljudskog znanja. Bila je nadarena rečitošću i lepotom, te su joj prosci dolazili iz najuglednijih kuća Carstva, ali ona je svima govorila da će za muža uzeti samo onoga ko je njoj ravan po mudrosti, plemenitosti, lepoti i bogatstvu.
Njena majka, koja je tajno bila hrišćanka, odvela ju je jednom starcu — duhovnom ocu — koji joj je rekao: „Znam mladoženju koji nadmašuje sve tvoje uslove — to je Hristos, Sin Boga živoga.” Dao joj je ikonu Presvete Bogorodice sa Mladencem i poučio je da se moli. Iste noći, u snu, javila joj se Bogomajka sa Hristom, ali se Hristos okrenuo od nje govoreći da mu nije dovoljno lepa, jer još nije krštena. Pokrštena, Katarina je sledeće noći ponovo videla Hrista, koji joj je dao prsten kao zaručnik — prsten je posle bdenja ostao na njenoj ruci kao vidljivi znak nebeskog zaručenja.
U vreme cara Maksencija, koji je tada boravio u Aleksandriji i prinosio veliku žrtvu idolima, sveta Katarina je hrabro stala pred njega i otvoreno ispovedila Hrista. Car, zaprepašćen njenom mudrošću, pozvao je 50 najučenijih filozofa svoga carstva da je nadmudre. Sveta Katarina je sa svima njima ušla u javnu raspravu i sve ih je pobedila — toliko da su svi listom ispovedili veru u Hrista. Pobesneli car ih je sve odmah dao spaliti, ali je njihova krv postala krštenje. Potom su, posmatrajući Katarinino držanje u tamnici i njena čudesa, u Hrista poverovali sama carica Avgusta i vojvoda Porfirije sa 200 vojnika — i svi oni postaju mučenici za Hrista.
Mučili su je glađu, bičevali, a potom je dovukli pred ogromni točak sa nazubljenim oštricama, na kome je trebalo da bude rastrgnuta — odatle u zapadnoj umetnosti naziv „Katarinin točak”. Anđeo Božji slomio je točak pred njom, a slomljena oruđa muke pobila su mnoge mučitelje. Najzad ju je car osudio na odsecanje glave; sveta Katarina je posečena oko 305–313. godine, u svojoj 18. godini života. Iz njenih rana poteklo je mleko umesto krvi.
Predanje govori da su anđeli njeno čisto telo preneli na vrh Sinajske gore, gde počiva i danas u Manastiru Svete Katarine — jednom od najstarijih neprekidno aktivnih manastira u svetu, podignutom u 6. veku od strane cara Justinijana. Sveta Katarina je nebeska zaštitnica filozofa, bogoslova, učenika, studenata, profesora i pravnika.
Tropar (glas 4)
Mudre device Katarina, Hristom uvenčana, ti su žrtvovala u Njegovoj ljubavi, sve sarko prolaznom; jer si pratičastvo otkrila, i Mudrosti od Njega primila, mudrace pobedila si u sporenju, krunisana mučeniče Hristu Bogu, moli se za nas.
Kondak (glas 4)
Pesmonosno sad podigni, bogoljubitelju, hor božestveni, na slavu mudre Katarine premudre: ona je propovednica Hrista i zmiju zgazila, mudrost retoričara odbacivši.
O slavi
Katarinin dan, slava posvećena Svetoj Velikomučenici Katarini, slavi se 7. decembra po novom (gregorijanskom) kalendaru, što odgovara 24. novembru po starom (julijanskom). Pada usred Božićnog posta, pa je slavski sto u potpunosti posan.
Katarinin dan je manje rasprostranjena krsna slava u srpskom narodu od velikih slava poput Nikoljdana ili Aranđelovdana, ali se i danas slavi u nekim porodicama — naročito tamo gde je u rodu bilo žena po imenu Katarina, Kata, Kaja ili Katica, ili gde su pradedovi i prababe radili u prosveti, sudstvu, medicini ili teologiji, te su Svetu Katarinu uzeli za zaštitnicu doma kao patrona učenosti.
Tradicionalna jela na Katarinin dan: pošto pada u Božićni post, slavski sto je posan. Centralno mesto zauzimaju slavski kolač i žito (koljivo). Uz njih se priprema posna sarma od kiselog kupusa, pasulj prebranac, posna riba (jer je riba dozvoljena u Božićnom postu izuzev sredom i petkom), kuvani krompir, posne salate od kiselog kupusa, cvekle, rotkve i ren, suvo voće, orasi i lešnici, posni medenjaci i pojnica. Domaćin pali slavsku sveću, a sveštenik blagosilja kolač i žito uz molitvu Svetoj Katarini, moleći se za blagoslov nad đacima i studentima u kući, za napredak u učenju i mudrosti.
U srpskoj tradiciji Sveta Katarina se prizivа i kao zaštitnica devojaka pred udajom — devojke su nekada na njen dan postile, palile sveće i molile se za dobar izbor životnog saputnika, sledeći primer mudre device aleksandrijske koja je za jedinog Mladoženju izabrala Hrista.