Žitije
Sveti Đorđe Pobedonosac, jedan od najslavnijih mučenika Crkve Hristove, rođen je u Kapadokiji (današnja Turska) u drugoj polovini trećeg veka. Otac mu je bio ugledni hrišćanin koji je pretrpeo mučeništvo za veru, a majka ga je po očevoj smrti odvela u Palestinu, svoju postojbinu. Talentovan i viteški nastrojen mladic, Đorđe je stupio u rimsku vojsku i brzo napredovao do visokog oficirskog čina — po predanju, dostigao je rang tribuna i bio omiljeni oficir cara Dioklecijana.
Kada je 303. godine Dioklecijan pokrenuo jedno od najžešćih gonjenja hrišćana u rimskoj istoriji, Đorđe je pred carskim dvorom javno istupio i osudio progone. Razdelio je svoje imanje siromasima, oslobodio robove i pred carem otvoreno ispovedio hrišćansku veru. Ovaj hrabri čin označio je početak dugog mučeništva. Dioklecijan je, pokušavajući da slomi Đorđevu volju, naredio niz surovog mučenja — Đorđe je bačen u tamnicu, podvrgnut raznim mukama, ali je svaki put, po predanju, čudesno isceljivan Božjom blagodaću.
Tokom mučenja, mnoštvo pogana koji su prisustvovali — uključujući i caricu Aleksandru i maga Atanasija — obraćali su se hrišćanstvu, zadivljeni Đorđevom postojanošću i čudesima koja su se dešavala. Posle sedam godina mučenja, sveti Đorđe je odsečen mačem 23. aprila 303. godine u Nikomediji, slavno okrunivši mučeničkim vencem život koji je u celosti posvetio Hristu.
Najpoznatija ikonografska predstava svetog Đorđa prikazuje ga kao viteza na belom konju koji kopljem ubija aždaju (zmaja). Ova slika je alegorija pobede hrišćanske vere nad paganizmom i zlom, ali i odraz narodnih predanja o čudesima kojima je sveti zaštićivao slabe od nasilnika. Zbog ove slike sveti Đorđe je postao zaštitnik vojnika, vitezova i vojski širom hrišćanskog sveta.
U Srbiji je sveti Đorđe posebno poštovan. Proglašen je za zaštitnika srpske zemje, a njegova slava — Đurđevdan — jedna je od najomiljenijih i najrasprostranjenijih krsnih slava. Svetac se smatra zaštitnikom ne samo ratnika već i zemljoradnika, stočara i putnika. Manastir Đurđevi Stupovi kod Novog Pazara, kao i mnogi drugi hramovi širom Srbije, posvećeni su ovom velikom mučeniku i pobedononoscu.
Tropar (glas 4)
Kao izbavitelje robova i zaštitnika siromašnih, celitelja bolesnih i zagovornika careva, pobedotvorče, velikomučeniče Georgije, moli Hrista Boga da spase duše naše.
Kondak (glas 3)
Obrađujući si Boga bogosazdanom njivom, zlatokolistne klice dobrodetelji sabra sebi, posejav seme, požnjeva snop radosti, hraneći se množatvom mučeničkim. Tome radi si Crkvi zablistao, sveti Georgije, moli se Bogu za nas.
O slavi
Đurđevdan je jedna od najpopularnijih krsnih slava u Srbiji — slavi je oko deset odsto srpskih porodica. Po novom, gregorijanskom kalendaru pada 6. maja, što odgovara 23. aprilu po julijanskom. Ovo je prolećni praznik, a nije slučajno što se upravo u to vreme slavi jedan od najomiljenijih svetaca — Đurđevdan u srpskom narodnom osećanju označava pravo buđenje proleća.
Pošto pada u vreme Apostolskog posta samo izuzetno, a nikad u Veliki post, slavska trpeza za Đurđevdan uglavnom je mrsna ili može biti posna zavisno od godišnjeg rasporeda. Centralno mesto drže slavski kolač i slavsko žito (koljivo). Tradicionalno se priprema jagnjetina — mlado jagnje, simbol prolećne obnove i pashalnog raspoloženja, najčešći je izbor domaćina. Pored toga, prave se i druge pečenice, prolećne salate, pite sa zelenišem.
U srpskim seoskim krajevima Đurđevdan je nekada označavao početak stočarskog leta — pastiri bi tog dana izganali stoku na ispašu. Domaćini bi ukrašavali domove zelenim granjem i cvećem, a devojke plele vence od zelenila i cveća. Ovaj praznik spaja hrišćansku pobožnost sa dubokim slovenskim poštovanjem proleća i obnove prirode.